Vijetnamska ulica

Odluka da se beogradskim ulicama nadenu imena donesena je 1872. godine na jednoj odborskoj sednici gradske opštinske uprave. Do tada, ulice su nosile većinom turske nazive po nekom poznatom Turčinu, turskom objektu ili jednostavno po nekom čoveku koji je u toj ulici prvi sagradio kuću. Početak šezdesetih, obeležen organizacijom Prve konferencije Pokreta nesvrstanih u Beogradu, pamti i jednu zanimljivu javnu diskusiju o nazivima ulica, čiji se transkript danas čuva u Istorijskom arhivu grada Beograda (SGB, br. 32, 15: Stenografske beleške Javne diskusije o nazivima ulica u Beogradu održane 8.11.1962).


Skup održan u dvorani Radničkog univerziteta Đuro Salaj u Nemanjinoj bio je javan i pozivao je sve građane i građanke da svojim sugestijama i predlozima doprinesu rešenju „ovog delikatnog problema” davanja naziva ulica u Beogradu, jer su ratovi, politički sukobi i ideološke borbe ostavljali tragove i u nazivima ulica. Svesni da nazive ulica treba da tretiramo kao kulturne spomenike i vid priznanja pojedincima, radnici i radnice Kulturno-prosvetne zajednice Beograda, Centra za kulturu i umetnost Radničkog univerziteta Đuro Salaj i Komisija za spomenike Narodnog odbora grada Beograda organizovali su razgovor kulturnih i javnih radnika o tadašnjim nazivima ulica, kao i o kriterijumima za dugovečnije rešenje ovog zadatka.


Na tom skupu primećeno je da „ne treba posvetiti svim afričkim veličinama imena beogradskih ulica, ali treba voditi računa i o tome da Beograd znači nešto za Afriku, to je nesumnjivo, te ne bi trebalo s tim da se žuri.” Bilo je predloga da Beograd dobije ulicu predsednika Nasera, potom Indijsku, Alžirsku, Sudansku, Gvinejsku, Indonezijsku, Kiparsku, Marokansku, Tunisku, Nigerijsku, Afričku, i sve to u ime tople dobrodošlice državnicima koji posete naš grad kao iskreni i dobri prijatelji.


Primećeno je i da ulicama treba davati imena ljudi i događaja koji znače nešto u istoriji sveta i čovečanstva, a najviše davati ona imena za koje je Beograd vezan. Istaknuto je da su imena ulica uspomena i podsećanje na značajne događaje i praktična orijentacija u gradu koja ima i vaspitnu funkciju – da uči nove generacije da ne treba da zaborave. Miodrag B. Protić je, na primer, predložio da Beogradska nedelja osnuje stalnu rubriku posvećenu raspravi o nazivima ulica. Zapaženo je i da je Beograd bio u situaciji u kojoj su međunarodna imena brisana: „Posle ratova smo davali nazive ulica u vezi sa Istokom, a zatim u vezi sa Zapadom. Od rata do danas ima ulica koje su po 4 puta promenile ime, a to je nešto što ne bi smelo da bude.” Uroš Martinović je dodao da ti natpisi treba da služe ljudima u uzburkanom tempu života.


U istoj se raspravi pominje Bulevar prijateljstva, koji nije slučajno tako nazvan, jer se nalazi pored Parka prijateljstva, spomen-parka koji je osnovan povodom Beogradske konferencije. Danas, ali ni u drugim izvorima ne pronalazimo detaljnije podatke o ovom nazivu bulevara pored Parka prijateljstva.


Vijetnamska ulica ovaj naziv nosi u kontinuitetu od 1977. godine.

Život obeležja ispričala: Ana Knežević